Ironično je da glazbalo koje je većim dijelom svojeg postojanja smatrano "Pepeljugom" u obitelji žičanih glazbala nosi ime po kojem su nastala imena glazbala koja čine skupinu gudača. Riječ violet je talijanski naziv za preteču suvremene viole. Tijekom cijelog 16. i početkom 17. stoljeća viola obično dolazi s oznakom da gamba ili da braccio, kako bi se pokazalo kojoj obitelji pripada. Viola se, kao i violina, nalazi na freskama saronnske katedrale, naslikanim oko 1535. Do kraja 16. stoljeća zauzela je svoje mjesto kao altovsko ili tenorsko glazbalo u obitelji violina.
Građa
Brojne sačuvane viole iz razdoblja kasne renesanse i ranog baroka pokazuju da su se često izrađivale različitih veličina. Manja su se glazbala rabila za više srednje dionice u skupnim izvedbama, a veća glazbala za niže dionice. Ugađanje c, g, d', a', kvintu niže od violine, bilo je jednako za sve veličine glazbala. Čak se i danas viola pojavljuje u različitim veličinama. Kako bi postala akustički jednako savršena mora biti upola veća od violine, zbog čega se više ne može svirati položena na rame. Taj kompromis, čiji je rezultat glazbalo duljine od 38 do 45 cm, odigrao je svoju ulogu u polakom uzdizanju viole u solističko glazbalo koje se može usporediti s violinom i violončelom.
Želite znati više o rocku, popu, hip-hopu, houseu i ostalim muzičkim žanrovima?
Znate li što je didgeridoo? Saznajte više o njemu i ostalim instrumentima.
