Saksofon

Od svih članova obitelji drvenih puhača, saksofon je najsuvremeniji i vjerojatno najpoznatiji u široj javnosti. Uloga toga glazbala u popularnim glazbenim stilovima, prije svega jazzu, zajamčila mu je pozornost koja nije svojstvena ostalim drvenim puhačima. Saksofon je također jedino glazbalo čije je podrijetlo u potpunosti poznato, premda su razlozi zbog kojega je poprimio sadašnji oblik ipak prilično nejasni.

Građa
Adolphe Sax bio je belgijski graditelj glazbala koji je dugo tražio rješenje za kariku što je nedostajala u suvremenim vojnim sastavima - glazbalo koje bi uspješno popunilo zvukovnu prazninu između klarineta i tenorskih limenih puhača. Dodajmo tome pretpostavku da je Sax uz to sanjao o izumu klarineta koji bi prepuhivao u oktavi (a ne duodecimi), kao i o zamjeni svih drvenih puhača u vojnom sastavu snažnijom skupinom glazbala, pa nam postaje jasno da je Sax bio inventivan glazbenik s nemalom vizijom. Sax je do nečega što je smatrao rješenjem nadošao oko 1845., premda njegova zamisao nije bila posve originalna. Oslanjajući se na prvotna akustična načela, shvatio je da traži glazbalo s jednostrukim jezičcem i čunjastom cijevi, a ne valjkastom poput one na klarinetu. Škot William Meikle došao je nešto ranije do istog zaključka pa je vođen istom zamisli pokušavao sa svojim alt-fagotom iz 1830. Još ranije, francuski graditelj glazbala Desfontenelles izradio je drveno glazbalo s pretežno čunjastom cijevi, premda se kasnije ustanovilo da prepuhuje u duodecimi.

Nema sumnje da je Sax pronašao nadahnuće upravo u ovim neuspjelim pokušajima. Ista je načela primijenio na glazbalu u koje su se mogle ugraditi i nove, profinjenije klapne razvijene za druge drvene puhače, pa je izradio prvi saksofon. Do sredine 1840-ih u Parizu je otvorio uspješnu radionicu, a francuski su vojni sastavi počeli rabiti njegovo glazbalo umjesto klarineta i fagota. Zahvaljujući činjenici da su takvi sastavi, s iznimkom Njemačke, objeručke prihvatili saksofon, to je glazbalo ubrzo svoje glavno mjesto pronašlo u popularnoj glazbi. To je, prije svega, vrijedilo u Americi, gdje su od 1890. nadalje John Philip Sousa i njegovi suvremenici uvrstili saksofon u svoje puhaće sastave. Pretpostavlja se da je prvi javni nastup u Engleskoj imao oko 1850., na koncertu pod pokroviteljstvom francuskog impresarija Louisa Julliena.