Mali bubanj

Mali bubnjevi su glazbala s kružnim drvenim ili metalnim okvirom i dvije membrane od pergamenta. Okvir je uglavnom plići od promjera membrane (iznimka je tambourin provencal, tj. tenor-bubanj) dok je rezonantna žica na malom bubnju danas najčešće postavljena s vanjske strane donje membrane. Ta žica (eng. snare) glazbalu daje alternativno ime snare drum (naziv je češći u krugovima koji se bave jazzom i popularnom glazbom) kod starijih je modela načinjena od crijeva, danas od najlona. Kada se o gornju membranu udara tvrdom palicom, titraji se unutar bubnja prenose na donju opnu pa žica reagira i udara o kožu te stvara oštar siktavi zvuk. Taj zvuk u kombinaciji s prirodno visokim tonom toga glazbala ima za posljedicu svojstveni šum koji se može čuti i uz najgušću instrumentaciju. U određenim se situacijama rezonantne žice mogu otpustiti s opne kako bi se proizveo zvuk sličan onome koji stvara tom-tom.

Kod starijih modela malog bubnja kože su se zatezale konopima "V" oblika i remenima koji bi, kad bi se pomakli prema gore, pretvorili "V" u "Y" i povećali zategnutost bubnjao Kod suvremenih orkestralnih malih bubnjeva zateže se metalnim vijcima. Mali bubnjevi nisu glazbala s određenom tonskom visinom: glazbeniku ili dirigentu prepušteno je da odluči visina naj primjerenija djelu koje se izvodi.

Palice su izrađene od drva, dok im je glava od plastike ili bjelokosti oblika malog žira. Obično su dugačke oko 40 cm. Tijelo bubnja doseže najviše 30 cm u dubinu, dok membrana od pergamenta ima najveći promjer od 40 cm. Stariji modeli vrlo se razlikuju. Neki bubnjevi nalikovali su velikim bačvama koje je sigurno bilo teško nositi. Palice za bubnjeve bile su različite, od malih toljaga do jednostavnih drvenih štapova.

Povijest
Kao i kod ostalih bubnjeva, podrijetlo malih bubnjeva gubi se u antici. Mali bubnjevi svih oblika i veličina postojali su prije mnogo tisuća godina, mnogi od njih s plitkim okvirom koje možemo i danas naći posvuda po svijetu. Jedan od najranijih predstavnika malih bubnjeva nalazi se na reljefu iz 1454. u crkvi sv. Franje u Riminiju. Taj se bubanj s pomoću konopa u lijevoj ruci drži okomito na okvir. Žica je smještena na opni po kojoj se udara.

Mali bubanj izvorno se koristio u vojsci. Odatle potječe njegov engleski naziv side drum jer je konopom bio obješen vojniku o vrat i visio je s jedne strane tijela (eng. side = strana) dok je membrana bila pod određenim kutom. Njegov su razgovijetni glas postrojbe mogle čuti tijekom stupanja kao i u žaru bitke. Tradicija vojnih bubnjara odjevenih u leopardove kože prebačene preko odora, koja danas izumire, počela je potkraj 18. stoljeću u vrijeme mode crnačkih bubnjara. Vojnički orkestri dugo su zadržali taj egzotični simbol kao sjećanje na prošlost.