Didgeridoo

Didgeridoo potječe iz sjeverne Australije, točnije iz sjevero-istočnog Arhnem Landa. To područje naseljava narod koji sebe naziva Yolngu (što u prijevodi znači ljudi) odnosno Aboridžini. Oni su izmislili didgeridoo i on je sad dio njihove kulturne ostavštine. Iako postoje priče da je didgeridoo star preko 40 000 godina, ne postoje znanstveni dokazi o tome. Možemo kazati da se za starost didgerdooa uzima oko 1500 godina. Ali i dalje ga mnogi smatraju najstarijim puhačim instrumentom. Yolngu narod vjeruje da je didgeridoo još stariji no što se vjeruje. Štoviše, on je čak vrlo bitan element u stvaranju svijeta u nekim pričama.

Građa
Originalni didgeridooi su napravljeni od eukaliptusa. Unutrašnjost eukaliptusovog debla pojedu termiti i ostave mu rupu u sredini. Lovac na didgeridooe mora znat prepoznat takav didgeridoo i medju Yolngu narodom to se smatra posebnom vještinom. Alternativa je moćna motorka koja će kad tad naići na izdubljeni eukliptus. Jasno je zašto je cijelom zdravom svijetu simpatičniji prvi način. To je "najprirodniji" način izrade didgeridooa i on u osnovi zahtijeva najmanje posla. U nekom smislu se didgeridoo to više cijeni što mu je izvornija ostala unutrašnjost, dakle onakva kakvom su je učinili termiti.

Prvi put da je bjelac dokumentirao sviranje didga dogodilo se 1835., kad je T.B. Wilson opisao aboridžina koji svira 90 cm dugačak instrument od bambusa. Dakle bambus je također materijal za izradu didgeridooa. Allan Shockley imao je posebnu, čak matematički potkrijepljenu teoriju da bi agavin cvjiet, zbog oblika morao imati poseban zvuk kad se pretvori u didgeridoo i tako su prije nekoliko desetaka godina nastali prvi didgeridooi od agave. Koriste se i srodne biljke poput npr. juke. Svako tvrdo i čvrsto drvo može se koristiti za izradu didgeridooa, ali tu ima prilično puno posla. Kod nas se mogu korisiti grab, hrast, bukva, orah, javor, jasen, joha, akacija, bazga i sl. Također su u modi i moderni materijali poput plastike, pleksiglasa, stakla, a u kombinaciji s epoxy smolom dolaze u obzir koža, platno i papir. Mogućnosti su jako velike.

Didgeridooi mogu biti dugački od 90 cm pa do dva i pol metra! Promjer usnika im je između 2 i 5 cm, makar možda postoje i ekstremniji primjeri, a kod donjeg otvora 5-50cm. Kad je donji otvor naglašeniji zovemo ga zvono. Zvono osim estetske uloge ima i ulogu prirodnog pojačala pa su takvi didgevi uglavnom glasniji