Tvoja Muzika

Rave je - izvorno - bio termin koji je označavao underground partyje na kojima se gotovo isključivo puštao acid house i hardcore techno; glazba naglašeno psihodeličnih tekstura koje je podcrtavala uporaba halucinogena (ecstasy). Rave je u početku (kasnih osamdesetih i ranih devedesetih) bio isključivo britanski fenomen koji je iznjedrio i posebnu supkulturu te - za takozvanog "ljeta ljubavi" 1988. - eksplodirao medijski i komercijalno uzletom "baggy" scene Manchestera i grupa poput Stone Roses ili Happy Mondays. Rave scena začeta je na takozvanim "warehouse partyjima" (u velikim bivšim skladištima) i klubovima poput Shoom! no uskoro je prerasla u pravi supkulturni pokret. Sherryl Garratt u svojoj knjizi "Adventures In Wonderlan: a decade of clube culture" tvrdi da je u ljeto 1989. "rave okupio sve odvojene stručke omladinske kulture osamdesetih i utkao ih u novo tkivo. Crni i bijeli, muškarci i žene, indie-rockeri i posvećena publika soula našli su se zajedno tog ljeta. A tu nije bilo elitističke politike, jer svatko je mogao krenuti u avanturu u zemlju čuda. Sve što im je trebalo bila je ulaznica, kakvo prijevozno sredstvo i - možda - tableta".

Kao supkulturni fenomen rave nije dugo trajao. Krahu je, kao i obično kada supkulturni proizvod postane predloškom industrijske eksploatacije, kumovala velika popularnost vodećih protagonista, ali i policijske akcije koje su efikasno suzbijale partyje na otvorenome te uvođenje novih represivnih "antiraverskih" zakona polovicom 1990. i 1994. No, kako veli većina britanskih analiticara supkulture, rave bi se vjerojatno i bez toga urušio iznutra. Naime, negdašnje "zajedništvo" (ne čude česte usporedbe s hipijevštinom i kalifornijskim "ljetom ljubavi" 1969., tim prije što je blizak uzor ve1ikim raverskim partyjima na otvorenome bio hipijevski rock festival) i gotovo ritualnu posvećenost plesu zamijenila je sve profiliranija elektronicka "plesna" scena (hardocre, inteligentni techno, big beat, acid techno...), koja je polarizirala i glazbenu scenu i publiku.

Od polovice devedesetih naovamo rave je i planetarni fenomen čiji se raspon kreće od maratonskih "lokalnih" plesnih summita, višednevnih okupljanja desetaka tisuća plesača ljubitelja elektronicke plesne glazbe pa do divovskih spektakala poput berlinskoga ljetnog festivala Love parade koji okupi i do milijun ravera. Ipak, kao široki omladinski "pokret" koji je propitkivao i granice dopuštenih građanskih konvencija ponašanja, postao je mnogo smireniji izgubivši svoj supkulturni naboj.